Potomci Rada Mališina Rakočevića po drugi put su se sabrali proteklog vikenda u Morači, na Prekobrđu, ispod Petrove ravni, tačnije na Streljanici. Prvi bratstvenički skup Rakočevića održan je 2016. godine u Kolašinu, i tada je odlučeno da se naredni put saberu na Streljanici, gdje se i nalazi rodna kuća rodonačelnika ovog ogranka Rakočevića, Rada. Inače, ovo je bio dio imanja Bogića Rakočeva, rodonačelnika današnjeg bratstva Rakočevića.
Rečeno, učinjeno, pa se ove godine sabralo oko 70 Rakočevića, inače rasutih po cijelom svijetu. A, došli su iz Amerike, Litvanije, Estonije, Makedonije, kaže Marko Rakočević, koji živi u Beogradu, i koji se s braćom svojski potrudio da se okupi porodica Radevića, nazvanih po pretku Radu.
– Veoma sam srećan sto smo se okupili, a prvi put na mjestu, postojbini, predačkom ognjištu. Ima dosta mojih rođaka koji nikad nisu bili ovdje, a i oni su nasljednici ovog zemljišta. Došlo nas je ovaj put oko sedamdesetak. Nažalost, ovaj put nijesu mogli doći naši bratstvenici koji žive u Hrvatskoj na ostrvu Korčula, ali, stoji obećanje da će nam se i oni pridružiti na saboru koji planiramo za dvije godine, na istom ovom mjestu - kaže Marko Rakočević.
A, o precima je besjedio pamtiša, jedan od najstarijih Rakočevića, 85-godišnji Milovan Rakočević, podsjećajući prisutne da je Rade Mališin 13. koljeno sina Bogića Moračanina, Rakoča.
– Rade se rodio 1864. godine, a poživio je do 1918. godine. Učestvovao je u svim ratovima vođenim u to vrijeme za oslobođenje od Turaka. Učestvovao je i u prvim borbama za oslobođenje Manastira Morače, kada je izvojevana velika pobjeda i kada su Turci protjerani preko Crkvina. Poslije oslobođenja Kolašina od Turaka, Rade i njegov otac, kao aktivni učesnici, dobili su vojnički dio u Trebaljevu. Na Streljanici je napravio kuću, stvorio veliko imanje, koje je dio naslijedio, proširio, ostatak otkupio sa sinovima, tako da je nastao posjed od 300 do 400 hektara obradive zemlje, sječenih šuma i pašnjaka, držeći mnogo stoke. Imao je pet sinova sa suprugom Ružom, i svi su bili učesnici Prvog svjetskog rata. Svi Radevi sinovi bili su dobitnici odlikovanja, a sin Đorđe predložen za Obilića medalju - ispričao je Milovan Rakočević. Kako dodaje starina, nakon Mojkovačke bitke se vraćaju u rodnu grudu, i aktivni su učesnici svih narednih događaja.
– Stvorili velike porodice i od tada, nažalost, počinje i iseljavanje Radevih nasljednika, da bi danas Streljanica bila praktično bez stalnih stanovnika. Sada nas je nešto preko 100 potomaka, a ova tradicija mora da se nastavi, jer bi bio veliki grijeh da ovoliko potomaka i ovoliko nasleđene prošlosti, ne zna ko su i odakle su - kaže Milovan Rakočević.
Po riječima Žara Rakočevića, koji je takođe dao veliki doprinos da se bratstvo okupi, milina je vidjeti omladinu, koja se po prvi put upoznaje, i da vide ko je čiji, a tako i stvore sliku o svojoj porodici, da sjutra na ulici ne prođu jedno pored drugoga.
– To je veliko bogatstvo naše porodice, i želja da se svi poznajemo. Zajednička želja svih okupljenih bratstvenika je i da se za dvije godine opet okupe, ali po mogućnosti da svi dođu, i da se cjelodnevno provesele, evocirajući uspomene na svoje zajedničke pretke – kaže Žarko Rakočević.Ž.J.